Nacisti, Latinska Amerika i uloga Vatikana

Tri godine nakon  kraja Drugog svjetskog rata, jednom od najvećih nacističkih zločinaca uspijeva bijeg iz zatvora u austrijskom Linzu. Riječ je o Franzu Stangelu, bivšem SS-Hauptsturmführeru i zapovjedniku koncentracijskih logora Sobibor i Treblinka. On je odgovoran za smrt gotovo milijun Židova. Stangl pješice uspjeva preko Graza i Merana doći do Firenze. No njegov je cilj još 300 kilometara južnije: Rim, odnosno Vatikan.

Tamo su ga srdačno dočekali: "Vi ste sigurno Franz Stangl, ja Vas već čekam", pozdravlja ga biskup Alois Hudal i daje mu lažne dokumente. S njima Stangl putuje u Siriju, organizira dolazak obitelji i iz Damaska 1951. prelazi preko oceana: najprije u Argentinu, kasnije u Brazil. Čovjek koji je do savršenstva doveo zločin masovnog ubijanjanja u koncentracijskim logorima u Brazilu godinama mirno živi kao inženjer u tvornici Volkswagena u blizini Sao Paula.

Austrijanac Franz Stangl nije usamljen slučaj: tisuće nacističkih zločinaca su nakon rata, uz pomoć Katoličke crkve, uspjeli pobjeći pred rukom pravde. Najčešće se koristila tzv. "Štakorska ruta": iz Innsbrucka preko Alpa do Merana ili Bolzana u Južnom Tirolu i odatle do Rima. Od tamo je većinu put vodio do luke u Đenovi i onda brodom u Južnu Ameriku, najčešće u Argentinu.

Bez plana, najčešće improvizacija

"Često se misli kako je već prije kraja rata postojao nekakav jasni plan za bijeg. Ali to je pogrešno: 'Štakorska ruta' nije bila neki razrađeni sistem, već se često stvorio slučajno i mnogi nisu znali, kamo će dalje - i Stangel je danima lutao Rimom da nije znao kamo će dalje", kaže Daniel Stahl, povjesničar iz Jene. "Bila je to spontana suradnja različitih institucija."

Većina zločinaca je duže ili kraće vrijeme boravila u nekom od katoličkih samostana u Južnom Tirolu. Neki su tu boravili i više godina, organizirali daljnji bijeg, prikupljali novac. Kada bi stigli u Rim, dobivali su vatikanske osobne dokumente - a s njima onda i putovnice Međunarodnog Crvenog križa koji je do 1951. izdao ukupno oko 120.000 putovnica. Većinom izbjeglicama koje su tražile neko utočište nakon rata, među njima i mnogim Židovima koji su željeli ići u Palestinu.

Duga lista ratnih zločinaca

Kada je riječ bila o nacističkim zločincima, često je jedan od ključnih posrednika bio Alois Hudal. On je kasnije rekao kako su mnogi proganjani bili "posve nedužni" i zbog toga su im izdavani lažni dokumenti kako bi ih se spasilo od "njihovih mučitelja".

"Štakorska ruta" je bila put za bijeg mnogim nacističkim ratnim zločincima. Među njima su bili primjerice Adolf Eichmann, jedan od glavnih organizatora holokausta; Josef Mengele, sadistički liječnik iz Auschwitza; Klaus Barbie, "Mesar iz Liona", bivši šef Gestapoa u tom francuskom gradu, Erich Priebke, SS-ovac odgovoran za pokolj 335 civilia u blizini Rima, Walther Rauff, čovjek koji je izmislio "plinske kamione" u kojima su ubijani Židovi još za vrijeme vožnje.

Što je znao papa Pio XII.?

O "Štakorskoj ruti" se već mnogo zna, ali oko jednog još uvijek postoji neodumica: koliko je o svemu znao tadašnji papa Pio XII.? Talijan Eugenio Maria Giuseppe Giovanni Pacelli je izabran za papu 2. ožujka 1939. uoči  Drugog svjetskog rata i to je bio do svoje smrti 1958.

Sadašnji papa Franjo je uvjeren: ništa nije znao i Vatikan može čak biti "ponosan" na papu Pia XII. Zato je odlučio da na 80. obljetnicu izbora tog pape Vatikan 2. ožujka otvori svoj arhiv i učini dostupne javnosti sve dokumente vezane za pontifikat Pape Pija XII. Odgovor na to pitanje potražiti će i Hubert Wolf, jedan od odabranih znanstvenika koji će prvi imati priliku pregledati arhiv. Na raspolaganju imaju četiri mjeseca. "To je velika prilika da se pronađu odgovori na mnoga otvorena pitanja iz tog vremena, ali je i veliki izazov. Mi tu govorimo o oko 400.000 arhivskih jedinica, svaka s oko 1000 listova papira", kaže ovaj profesor za povijest crkve na Sveučilištu u Münsteru.

Ali za Wolfa to nije ništa novo. On je već pretraživao arhive Inkvizicije i spise Kongregacije za nauk vjere kojima su stvarani indeksi zabranjenih knjiga. "U usporedbi sa 400 godina koliko dugo su se cenzurirale knjige, ovih 20 godina Pija su još relativno pregledne", kaže Wolf. "A praksa jest i kako čovjek tjednima ne nalazi ništa novo i zanimljivo, a onda otkrije jednu kutiju koja se pokaže kao zlatni rudnik."

Mnogo pitanja - i jedno najvažnije

Hubert Wolf zato poziva na strpljenje: za cjelovitu procjenu svega što krije ovaj arhiv će trebati godine. No na neka pitanja, nada se ovaj njemački povjesničar, možda će se ipak uskoro naći odgovor. Glavno od njih jest: "Je li Papa davao jasne naloge ili je sve ostalo na načelnim naputcima kao što su da treba 'pomoći' ljudima koji su ostali bez dokumenata. Ili ima dokaza kako je Papa, možda na poticaj i CIA, rekao: "Dobro bi bilo poslati nacionalno pouzdane ljude u zemlje Latinske Amerike jer tamo su komunisti na djelu koji žele revoluciju na čitavom kontinentu."

Da je Papa Pije XII. strahovao od komunizma, to je poznato, na to su se pozivali i crkveni dužnosnici koji su pomagali nacistima u bijegu: bez obzira što oni bili kao nacisti,  oni su se borili protiv komunista i zato ih treba zaštititi da ih oni progone. Jer komunizam se smatrao najvećom opasnošću za Katoličku crkvu.

"Može se utvrditi i kako papa Pio XII. ništa nije znao o konkretnoj pomoći i da su to neki ljudi naprosto bezobzirno iskoristili. Možda otkrijemo kako je papa znao, ali je namjerno zatvarao oba oka.", kaže nam Wolf. Odlučujuće pitanje glasi: "Je li i papa bio manipuliran ili je i on znao za ljude kao što je Mengele? To bi onda svemu doista dalo posve druge dimenzije."